Od Pariza do Beograda - Milana Stajic
53903
post-template-default,single,single-post,postid-53903,single-format-gallery,qode-core-1.0.1,ajax_updown_fade,page_not_loaded,,capri child for milanastajic.com-child-ver-2.0.0,capri-ver-1.4, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.11.1,vc_responsive
 

Od Pariza do Beograda

Od Pariza do Beograda

Danas sam slučajno prolazila pored hrama Sv. Save, nisam ni planirala da fotografisem stilove prolaznika koji su uživali šetajući platoom. Bilo je to sunčano, pomalo vetrovito subotnje popodne. Uglavnom su svi bili u društvu i pravili fotke ispred crkve i razgledali veličanstveni hram. Uvek sam se pitala kako se određuje mesto gde će se podići ovakve građevine (u slučaju ovog hrama mi je poznato) i verovatno nije slučajna energija koja se oseti u blizini takvih mesta. Da li je arhitektura, komercijalizacija i popularizacija doprinela ovolikoj poseti hrama (koja je među prvim lokacijama koju stranci posete u Beogradu)  ili interesovanje za religiju, to već ne znam ali ono sto sam  primetila, bila su nasmejana lica… i super stilovi koje sam zapazila na već pomenutom platou.

Nisam imala mnogo vremena za dalje zadržavanje, ali nedaleko na početku šetališta videla sam dve devojke kako se “vrte u krug” kao da ne znaju gde da krenu. Pretpostavila sam da im treba pomoć. Sad već znam i njeno ime, Biljana, je imala super sivi oversize kaput i crnu YSL torbicu.  Fotografisala sam Biljanin sivi kaput i nastavile smo da pričamo.. Pitala sam ih je l’ im treba pomoć, na sta mi je Biljana, na ne baš perfektnom srpskom, odgovorila da su čule za Savu i da bi želele da posete neki lep kafić/restoran na reci. Naravno da sam im pomogla i predložila nekoliko mesta…

Pitala sam ih odakle su i oduševila sam se kad sam čula da žive u centru Pariza. Kad mi neko kaže da stanuje u Parizu, to je širok pojam (ako uzmemo u obzir kakva sve predgrađa Pariza postoje) ali kad je precizirala da stanuje pored same Opere, to je već drugačije… Onda sam počela da joj postavljam mnogo pitanja, jer ko bi mogao bolje uporediti stilove koje viđamo na ulicama Pariza i Beograda od same Biljane koja živi tamo, a pritom je zaljubljenik u modu. Ona kaže da se u Beogradu mogu naći iste marke, izuzev nekih multi brendova, kao i u Parizu (Zara, Mango, H&M, ali u našem H&M-u nema drugih marki koje pripadaju ovoj grupi kao što su &OtherStories, Cos, Monki… Tržni centri su isti kao i ovde, sa sličnim cenama.

Ona je rečima hvale opisivala stilove dama koje viđa na ulicama Beograda. Napravila je i kratko poređenje Pariske mode i onog što je zapazila na našim ulicama. Prvo, što sam i očekivala da će izdvojiti to je lepota “naših” žena. Rekla je: “Vi ste ovde toliko lepe da ne morate toliko da vodite računa šta ćete obući. Rekla bih da vam fali jedan kvart kao “Le Marais” u Parizu, u kome ima mnogo međunarodnih dizajnera i trendy butika.”

Primetila je koliko su Beograđanke negovane, naglasak je stavila na fenomenalno našminkane devojke kao i pohvale koliko žene ovde vode računa o nezi kose, lica i tela uopšte.

“U Parizu ćete možda videti bolje stilizovane žene sa skupljom odećom, ali one ne naglašavaju toliko šminku i frizuru, za razliku od Beograđanki.” istakla je.

Biljana je na licu imala malo šminke, tačnije usne je istakla tamnim bordo karminom, na obrazima blago prevučeno rumenilo i malo maskare…

“Kada biste me videli na ulici u Parizu sa ovom minimalnom količinom šminke, delovala bih vam previše našminkana. Ponekad mi to smeta, jer tamo se  devojke retko šminkaju, a ja volim da stavim i rumenilo i ruž. Lepše se osećam tako, ali za njih je to upadljivo. Tamo devojke retko daju akcenat frizuri, kao što je ovde slučaj, svaka je doterana i sređena…”

Hm pomislila sam, možda nije ni čudo jer, verovali ili ne u Parizu je otići kod frizera, šminkera ili uopšte koristiti kozmetičke usluge pravi luksuz, čak i za njihova primanja i standard. Nije zgoreg pomenuti da feniranje srednje dužine kose u centru Pariza može koštati i 50e (o noktima, beauty tretmanima i ostalom da i ne govorim) možda im onda to i nije prioritet, već će se pre odlučiti za furanje “natural look-a” i novac uložiti na neke dobre cipele ili torbu. Ali opet se nameće pitanje kako će to sve izgledati ako nemate ono osnovno što odlikuje damu sa stilom, a to je nega.

Tu su opet Beograđanke neuporedivo bolje, jer verujem da je ipak najvažnije biti negovana dama. Ako ne možete da priuštite multi brendove koje šetaju Parižanke, bar se možete pohvaliti time koliko vodite računa o sebi…

I tako brbljamo Biljana i ja…pitala sam je kako joj se čine stilovi muškaraca. Rekla je da su isuviše sportski obučeni u poređenju sa stilovima koje viđa u Parizu. Tamo su mnogo stilizovaniji.

Možda Biljana nije imala prilike da vidi kako je većina muškaraca prethodnih godina ovde bila odevena i uporedi to sa današnjim prilikama.

Jer naše devojke sada zaista ističu da sve češće viđaju dobro obučene muškarce. Kao da se tek od skoro budi i njihova svest o modi. Ranije je sve pretežno bilo “rezervisano” i prilagođeno ženama. Dok je sada sve češći medijski prostor odvojen za rubrike i o muškoj modi.. Verujem da će u budućnosti tek doći njihova “modna era”. Interesovnje muškaraca za modnim trendovima nikad nije bilo u većem porastu nego danas. Koliko su žene (donekle) dostigle ravnopravnost među muškarcima, u mnogim segmentima, toliko su muškarci sve bliži dostignuću da budu u potpunosti aktuelni u modnom svetu  koji je ranije ipak više bio podređen ženama.

Na kraju nameće se zaključak da su naše dame fenomenalne po pitanju stila i da bi svojom lepotom bile zapažene i na ulicama Pariza. A usudiću se da kažem da bi mnoge čak i zasenile “visoki stil” dama širom Evrope.

No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.